Digitalne karikature

Digitalne karikature

Započeo je jedan novi trend u portretnoj karikaturi. Sve više se koristi kompjuter u izradi karikatura. Neki  karikaturisti idu tako daleko da koriste fotografije koje raznim tehnikama dovedu do deformacija i izgleda sve perfektno. Postoji druga grupa autora koji su odlični karikaturisti i koji znaju raditi i na papiru, ali su zbog mode kupili skupocijeni Wacoom i na njemu izrađuju savrašene uratke.

Tako se polako gubi  ruka i čovjek sve više  postaje ovisam o tehničkom pomagalu...  Šteta, sve manje je autentičnih  autora i sve više svi liče  jedni na druge.

Tek vješto oko, možda, uvidijeti razliku. Ali i tu postoji uvijek dilema, tko je autor i je li u pitanju crtež, ili je sve manipulacija fotografije... Najčešći nedostatak kompjuterskih karikatura, ma koliko one savršene bile, je nedostatak topline i života...Savršenost je u tom slučaju mana...

Ipak da ne bi ispalo kako je samo karikatura koja se crta rukom ona prava, mora se priznati da postoje autori koji se služe kompjuterom kao priborom i ne zlorabe ga...Ti autori su jako dobri i originalni...

Postavit ću nekoliko radova koji su urađeni digutalno, radi ilustracije, pa možete procijeniti sami...

Dušan Petričić, kolega koga izuzetno cijenim, ali s kojim sam, osim jednog malog "okršaja", imao premalo prilika za druženje i ozbiljniju razmjenu misljenja...

Dušan Petričić je kao karikasturista uzor mnogim svojim mlađim kolegama. Čitava plejada karikaturista  pokušala je oponašati svog idola. Moji uzori su bili  karikaturisti portretisti...Stip i Paja prije svih...Tada na početku kad sam s mukom krčio svoj put prema karikaturističkim vrhovima, Dušan Petričić je sjedio na Olimpu jugoslavenske karikature. Tip karikature, koji je on radio, nije mi bio interesantan, osim portreta. Od kad sam počeo cratati zaljubio sam se u ljudsko lice, pa mi je bilo zanimljivo gledati kako razni karikaturisti promatraju ljudski lik. Dok je cijeli Beograd, a i šire, brujao o Petričiću kao velikom talentu, ja  sam bio pomalo nezainteresiran za njegov rad. Tek kad sam počeo slati karikature na Pjer, veliki jugoslavenski natječaj za karikaturu, počeo sam zapažati i druge karikaturiste, pa i Dušana. Imali smo prilike i da se srećemo, ali su to bili neobavezni površni susreti, bez dubljih razgovora. Ipak, jednom prilikom imali smo manju diskusiju oko toga koja karikatura se u inozemstvu više cijeni, portretna, kako sam mislio ja, ili karikatura sitacije, kako je tvrdio Dušan Petričić. Svatko je stvari promatrao iz svoga ugla. Ja, koji nikada u inozemstvu nisam bio, i on, koji je već objavljivao karikature  i po nekim svjerskim listovima. Taj mali „duel“ završio je mirno i svatko od nas se povukao na svoju stranu i razgovore sa drugim kolegama. Ipak, sad kad smo i on i ja okusili miris inozemstva, često se vračam na onu večer u Beogradu. Zahvaljujući internetu partim, koliko mogu, ono što Dušan radi, da li on prati moj rad ne bih mogao reći, ali uviđam da smo i on i ja imali pravo , ali i bili u krivu. U nekim zemljama su obije discipline i portretna i karikatura situacije popularne. To su dvije različite discipline...jedna je više novinaska , druga više umjetnička. Ipak, popularnija od ova dva tipa karikature je poliička karikatura. Još davne 1989 godine, pri jednom susretu sa engleskim karikatiristom svjetskog glasa Clive Collinsom u Zagrebu, čuo sam i ovo mišljenje: „Politički karikaturisti u Engleskoj su često članovi Donjeg doma Parlamenta, a karikaturisti poput mene, koji crtaju humor, su tek marginalci koji popunjavaju rupe u novinama...“ Možda ni ovo mišljenje, baš kao ni mišljenja Dušana Petričića, a ni moje, nisu relavantni i ne važe za sve zemlje sijeta. Važno je da katikatura, kao jedinstvena disciplina, bez obzira na podvrste, ima svoju publiku i nalazi put do srca čitatelja i gledatelja, a time i poštovatelja ove grane umjetnosti.

Igor Brešan, ljudina iz Splita...


 Zimsko veče. Išao sam na poštu poslati karikature u jedan dnevni list koji je u rubrici „Pisma čitalaca“ povremeno objavljivao karikature karikaturista amatera. Imao sam tada šesnaest godina i po glavi su mi se vrzmali snovi o tome kako ću jednog dana i ja imati karikaturu u novinama. Uporno sam crtao karikature poznatih nogometaša i slao ih u listove i magazine širom Jugoslavije, ali na moju žalost, bez uspjeha. Idući prema pošti, usput sam na kiosku kupio magazin za mlade „Čik“, koji je isto tako povremeno objavljivao karikature, ali već afirmiranih karikaturista. U hodu sam ga pokušao prelistati, ali se već smračilo pa sam sačekao da dođem u poštu. Red na šalteru bio je podugačak, kao da su baš svi čekali trenutak da dođu kad i ja. Ipak to me ovoga puta nije smetalo. Vrijeme sam iskoristio da prelistam novine. Negdje oko sredine lista pogled mi pade na karikature Davorina Popovića i mislim...Žarka Dančua. Kad sam bolje pogledao vidio sam da su cijele dvije stranice, tj. duplerica, bile posvećene karikaturi. Bilo je još nekoliko fotografija i tekst o mladom karikaturisti Igoru Brešanu. On je, koliko se sjećam, dobio neku nagradu za karikaturu koju je taj list za mlade raspisao pa je bio gost na svečanoj dodjeli. Na fotografijama su zabilježeni trenuci uručenja nagrade. Gutao sam tekst i divio se mladom karikaturisti za koga su rekli da je nova karikaturistička zvijezda na karikaturističkom nebu. Čak sam mu u tom tenutku pomalo i zavidio. Da sam barem ja na njegovom mjestu, pomislio sam. Nije lako kad si negdje na početku, goriš od nestrpljenja, a nekoga samo godinu dana starijega proglašavaju zvijezdom. Ipak nisam dozvolio da se ljubomora razvije. Bio je to trenutak koji me je motivirao da radim još vrijednije. Duboko sam vjerovao da ću jednog dana i ja pronaći svoj put. Nekoliko godina kasnije kad su se moje karikature redovito pojavljivale u novinama uz karikature Igora Brešana, Marija Viškovića, Nenad Miličevića Lije, Miodraga Vladetića, da nabrojim samo neke iz moje generacije, znao sam da sam na dobrom putu i radovao njihovim karikaturama kao i svojima. Postidio sam se što sam, samo na trenurak ,osjetio ljubomoru prema nekome od mojih kolega. Kasnije sam se upoznao i sprijateljio sa Igorom Brešanom, pjevačem, karikaturistom i novinarom, jednom riječju ljudinom iz Spita. I danas kad slučajno naletim na njegovu karikaturu, sjetim se one večeri iz sremskomitrovačke pošte kad sam još kao klinac tapkao u mraku i kad su mi njegove dvije karikature bile kao male sijalice koje su mi pokazale pravac u kome trebam ići.

Dolazak proljeća

Prošle noći sam loše spavao.
Kasno sam u krevet išao.
Televiziju predugo gledao.
San mi na oči nije htio.
Sve mi je smetalo,
i tvrd jastuk žuljao,
i plahta zgužvana,
i poplun do pola leđa.
Pod glavom ruka utrnula.
Vrat se ukočio.
Često sam se vrtio.
Ovce brojao.
San prizivao.
A ti si spokojno spavala.
Duboko disala.
Pomalo hrkala.
Kako sam ti zavidio.
Teško sam zaspao.
Rano se probudio.
Umoran ustao.
Cijeli dan zijevao.
Došlo je proljeće.

Ostavi mi slobodu

Ne vješaj mi o noge
kamen realnosti.
Pusti da lutam
poljima mašte.
Ne zatvaraj me
u kavez odanosti.
Ne podrezuj mi krila
da bih na zemlji ostao.
Ja moram među oblake
da bih se suncu divio
Ja sam sanjar
što s izvora
mjesečinu pije.
Ja sam pustolov
koga stihovi progone.
Koji s riječima bitke bije.
U mome beskraju
misli se umnožavaju
da pjesmu porode.
Mojim nebom pegazi lete
s jedne na drugu
stranu svijeta.
Na mojim morima
valovi vijenac pletu
u kose morskih sirena
nestvarnih kao pjena.
Dok pijani bog Bahus
na buretu spava
puštam vino da teče
da istinom napojim ljude
Pretvaram se u pana
što svira najnježnije zvuke,
ili vilinsko kolo vodim
ka dalekoj zvijezi
u prekrasno ljetno veče.
Ako mi vežeš kuglu od zlata
i slobodu mi uzmeš,
izgubit ćeš krilatog konja
i dobiti običnog ata

Kad bi ti bila daleko

Kad bi ti bila daleko,
pisao bih ti svakoga dana
duga pisma na ružičastom papiru.
Pisao bih ti kako su dani bez tebe
kao kava bez kofeina.
Kako zore sviću pepeljasto sive
I kako se veče ulicama vuče
poput olinjale kučke.
Pisao bih ti kako su u našem kraju
i ptice umukle otkad si otišla
i kako mlada trava niče u boji ludila.
Pisao bih ti o svojim besanim noćima
i besciljnim tumaranjima s jedne na drugu stranu kreveta.
O tome kako gužvajući hladnu posteljinu
tražim tvoju toplu ruku.
Kako sjedeći na trijemu gledam u mrklu daljinu
osluškujući u gluhim noćima odjek tvojih koraka.
Pisao bih ti kako i vino ima okus pelina
i kako još samo ljuta rakija grije moju promrzlu dušu.
Kako se smijem bez razloga
dok se moje suze stapaju s proljetnim kišama.
Kad bi ti bila daleko
slao bih ti pisma bez adrese
i puštao goluba pismonošu
da te traži među zvijezdama.
Kad bi bila daleko, ali nisi.
Ti si tu uz mene. Mirno spavaš.
Slušam kako dišeš u tami
dok moji snovi nestaju kao mjehuri sapunice.
Na stolu leži pismo napisano mojim mislima
I prazna kuverta boje purpura.

Ljubav je sreća

Ljubav je sreća, ponajveća
Tko je nije doživio
kao da nije ni živio
Ali ljubav je i patnja a ponekad tuga
Koja se javi kao duga
Da nije tako,
da li bi čovjek zbog nesretne ljubavi plakao
Da li bi patio kao bolesno pseto cvileći u kutu
Skriven od pogleda u svome bolu
Da li bi čovjek do neba skakao
I zemlju ljubio kojom hoda voljeno biće
Da je ljubav nešto obično
ništa ne bi bilo neobično, ali nije
Ljubav je ljepša i od rapsodije

Starim

Starim
Ali to ne primjećujem
u meni još zanesenjak čući
Dječak što znatiželjno upija slike
Ili na oblacima spava
Što se s vjetrovima livadama vije
I na javi svoje snove prekopava
Htio bih da sam pored tebe
Da odem s tobom na kavu
Da te držim za ruku
Da pričamo o ljubavi,
da je čutimo
ili da jednostavno sretni šutimo
bilo bi dovoljno da smo zajedno
Tako te osjećam blizu, a ti si daleko
Na drugom kraju duge
Dijele nas ogromna prostranstva
Otvorio bih moreuze
da doplove brodovi
na kojima će biti sretni zeljubljenici
prepješaćio bih pustinju Gobi
preplivao oceane
i pregazio Himalaju
kad bi ti bila na drugoj strani.
U paklu ili raju,
Meni je svejedno ako smo jedno
Ni godine me ne bi zaustavile
Ni dani prazni, bez nade
Ne bi mi smetale ni tvoje sjede
Da si tu pored mene

Titanik

Ovo je vrijeme velikih laži
Siromašni se više ne broje
Recesija uzima maha
Tuđe je slađe nego svoje

Pohlepni vladaju svijetom
Korupcije je postala šema
Birokrati koriste položaje
A kraja krizi kao da nema

Manipulacijama se služe
Oni na vrhu piramide
Prešućuju silne afere
Ali ih se niti ne stide

Na vlast su došli kriminalci
Sve neko perfidna lica
Drže predavanja o časti
I moralu od kučina I trica

U poštenje se zaklinju
Oni bez stida I srama
Ugledni lopovi i prevaranti
Samo se sprdaju s nama

Mi smo putnici Titanika
Što tone sve dublje i dublje
Dok prva klasa traži spas
Potopljeno je podpalublje