Kad bi ti bila daleko

Kad bi ti bila daleko,
pisao bih ti svakoga dana
duga pisma na ružičastom papiru.
Pisao bih ti kako su dani bez tebe
kao kava bez kofeina.
Kako zore sviću pepeljasto sive
I kako se veče ulicama vuče
poput olinjale kučke.
Pisao bih ti kako su u našem kraju
i ptice umukle otkad si otišla
i kako mlada trava niče u boji ludila.
Pisao bih ti o svojim besanim noćima
i besciljnim tumaranjima s jedne na drugu stranu kreveta.
O tome kako gužvajući hladnu posteljinu
tražim tvoju toplu ruku.
Kako sjedeći na trijemu gledam u mrklu daljinu
osluškujući u gluhim noćima odjek tvojih koraka.
Pisao bih ti kako i vino ima okus pelina
i kako još samo ljuta rakija grije moju promrzlu dušu.
Kako se smijem bez razloga
dok se moje suze stapaju s proljetnim kišama.
Kad bi ti bila daleko
slao bih ti pisma bez adrese
i puštao goluba pismonošu
da te traži među zvijezdama.
Kad bi bila daleko, ali nisi.
Ti si tu uz mene. Mirno spavaš.
Slušam kako dišeš u tami
dok moji snovi nestaju kao mjehuri sapunice.
Na stolu leži pismo napisano mojim mislima
I prazna kuverta boje purpura.