Ostavi mi slobodu

Ne vješaj mi o noge
kamen realnosti.
Pusti da lutam
poljima mašte.
Ne zatvaraj me
u kavez odanosti.
Ne podrezuj mi krila
da bih na zemlji ostao.
Ja moram među oblake
da bih se suncu divio
Ja sam sanjar
što s izvora
mjesečinu pije.
Ja sam pustolov
koga stihovi progone.
Koji s riječima bitke bije.
U mome beskraju
misli se umnožavaju
da pjesmu porode.
Mojim nebom pegazi lete
s jedne na drugu
stranu svijeta.
Na mojim morima
valovi vijenac pletu
u kose morskih sirena
nestvarnih kao pjena.
Dok pijani bog Bahus
na buretu spava
puštam vino da teče
da istinom napojim ljude
Pretvaram se u pana
što svira najnježnije zvuke,
ili vilinsko kolo vodim
ka dalekoj zvijezi
u prekrasno ljetno veče.
Ako mi vežeš kuglu od zlata
i slobodu mi uzmeš,
izgubit ćeš krilatog konja
i dobiti običnog ata