Dolazak proljeća

Prošle noći sam loše spavao.
Kasno sam u krevet išao.
Televiziju predugo gledao.
San mi na oči nije htio.
Sve mi je smetalo,
i tvrd jastuk žuljao,
i plahta zgužvana,
i poplun do pola leđa.
Pod glavom ruka utrnula.
Vrat se ukočio.
Često sam se vrtio.
Ovce brojao.
San prizivao.
A ti si spokojno spavala.
Duboko disala.
Pomalo hrkala.
Kako sam ti zavidio.
Teško sam zaspao.
Rano se probudio.
Umoran ustao.
Cijeli dan zijevao.
Došlo je proljeće.

Ostavi mi slobodu

Ne vješaj mi o noge
kamen realnosti.
Pusti da lutam
poljima mašte.
Ne zatvaraj me
u kavez odanosti.
Ne podrezuj mi krila
da bih na zemlji ostao.
Ja moram među oblake
da bih se suncu divio
Ja sam sanjar
što s izvora
mjesečinu pije.
Ja sam pustolov
koga stihovi progone.
Koji s riječima bitke bije.
U mome beskraju
misli se umnožavaju
da pjesmu porode.
Mojim nebom pegazi lete
s jedne na drugu
stranu svijeta.
Na mojim morima
valovi vijenac pletu
u kose morskih sirena
nestvarnih kao pjena.
Dok pijani bog Bahus
na buretu spava
puštam vino da teče
da istinom napojim ljude
Pretvaram se u pana
što svira najnježnije zvuke,
ili vilinsko kolo vodim
ka dalekoj zvijezi
u prekrasno ljetno veče.
Ako mi vežeš kuglu od zlata
i slobodu mi uzmeš,
izgubit ćeš krilatog konja
i dobiti običnog ata

Kad bi ti bila daleko

Kad bi ti bila daleko,
pisao bih ti svakoga dana
duga pisma na ružičastom papiru.
Pisao bih ti kako su dani bez tebe
kao kava bez kofeina.
Kako zore sviću pepeljasto sive
I kako se veče ulicama vuče
poput olinjale kučke.
Pisao bih ti kako su u našem kraju
i ptice umukle otkad si otišla
i kako mlada trava niče u boji ludila.
Pisao bih ti o svojim besanim noćima
i besciljnim tumaranjima s jedne na drugu stranu kreveta.
O tome kako gužvajući hladnu posteljinu
tražim tvoju toplu ruku.
Kako sjedeći na trijemu gledam u mrklu daljinu
osluškujući u gluhim noćima odjek tvojih koraka.
Pisao bih ti kako i vino ima okus pelina
i kako još samo ljuta rakija grije moju promrzlu dušu.
Kako se smijem bez razloga
dok se moje suze stapaju s proljetnim kišama.
Kad bi ti bila daleko
slao bih ti pisma bez adrese
i puštao goluba pismonošu
da te traži među zvijezdama.
Kad bi bila daleko, ali nisi.
Ti si tu uz mene. Mirno spavaš.
Slušam kako dišeš u tami
dok moji snovi nestaju kao mjehuri sapunice.
Na stolu leži pismo napisano mojim mislima
I prazna kuverta boje purpura.

Ljubav je sreća

Ljubav je sreća, ponajveća
Tko je nije doživio
kao da nije ni živio
Ali ljubav je i patnja a ponekad tuga
Koja se javi kao duga
Da nije tako,
da li bi čovjek zbog nesretne ljubavi plakao
Da li bi patio kao bolesno pseto cvileći u kutu
Skriven od pogleda u svome bolu
Da li bi čovjek do neba skakao
I zemlju ljubio kojom hoda voljeno biće
Da je ljubav nešto obično
ništa ne bi bilo neobično, ali nije
Ljubav je ljepša i od rapsodije

Starim

Starim
Ali to ne primjećujem
u meni još zanesenjak čući
Dječak što znatiželjno upija slike
Ili na oblacima spava
Što se s vjetrovima livadama vije
I na javi svoje snove prekopava
Htio bih da sam pored tebe
Da odem s tobom na kavu
Da te držim za ruku
Da pričamo o ljubavi,
da je čutimo
ili da jednostavno sretni šutimo
bilo bi dovoljno da smo zajedno
Tako te osjećam blizu, a ti si daleko
Na drugom kraju duge
Dijele nas ogromna prostranstva
Otvorio bih moreuze
da doplove brodovi
na kojima će biti sretni zeljubljenici
prepješaćio bih pustinju Gobi
preplivao oceane
i pregazio Himalaju
kad bi ti bila na drugoj strani.
U paklu ili raju,
Meni je svejedno ako smo jedno
Ni godine me ne bi zaustavile
Ni dani prazni, bez nade
Ne bi mi smetale ni tvoje sjede
Da si tu pored mene