Kad se pomjesaju klasika, rum i kokakola s ljubavlju...

Deveta simfonija

Nisam te pitao

voliš li Beethovena.

Nije mi palo na pamet

sviđa li ti se klasika...

Meni to nije važno,

nadam se da shvaćaš,

ja je obožavam

kao i tebe...

Doveo sam te u svoj stan,

vani  sunce

još umara dan,

gradom su se rastežu sjene

a ja sam razdragan

jer si pored mene.

Nova ploča

„I like Beethoven“

vrti se na tridest tri obrtaja

na mome gramofonu...

Na nahtkaslu pored kreveta

čaša Coca Cole s rumom

i tvoja nagost

u mojoj polumračnoj sobi;

i krv u žilama što šiklja;

i Beethovenova deveta...

Bože opija li to

ljubav ili glazba,

da li je kriva Coca Cola

sjedinjena s rumom,

što naša tjela

spojena kao srasla

plutaju potocima znoja...

Neka ne završi oda radosti

dok traje i posljednje zrnce

naše mladosti,

ljubavi moja...