Badnjak 1965.

Lekcija o suživotu.

Sremska Mitrovica 1965. Komunistička Jugoslavija. Periferija grad, naš revir. Na Badnjak i prvi dan Božića se nosio Betlem, tj štalica. Tri kralja Gašpar, Melhior i Baltazar i s njima vrag, išli su od kuće do kuće, tamo gdje se slavio katolički Božić. Pjevalo se i recitiralo i za to bivalo nagrađivano raznim đakonijama i novcem. Novac je za nas klince iz tog kraja bio dobar motiv, to ne treba kriti. Pripremali smo se oko mjesec dana svakodnevno da bi sve ispalo kako valja. Kretali smo oko 18 sati i završavali oko ponoći. Za to vrijeme smo obišli pedesetak domaćinstava. Uvijek bi pitali domaćine da li primaju Betlem. Naravno bilo je onih koji nisu željeli da im ulazimo u kuću, ali većina je ipak bila gostoljubiva i darežljiva tako da se naš trud uvijek isplatio. U gradu je bilo više skupina koje su u to vrijeme nosile Betlem pa se nije zalazilo u tuđi revir. Ako bi se desilo da netko namjerno povrijedi to pravilo i ako se Betlemašima put ukrsti znalo je biti i obračuna. Iako su kraljvi bili naoružani sabljama, a vragovi vilama, ta oružja se nisu koristila. Najčešće bi se sve završilo na verbalnom sukobu ili prijateljskom razjašnjenju i izvinjenju. Nikada nije bilo ozbiljnijuh incidenata.
Ono što je bilo interesantno za moju grupu ona je bilanacionalno pomješana. Dva Hrvata i dva Srbina. Nije nikoga smetalo što je katolički Božić.
Tada se nije pravila razlika između nacija, pogotovu ne između mladih ljudi.