Bajka o dva sistema

Postojala tako dva sistema na dva dijela svijeta. Kapitalistički na zapadu i komunistički na istoku
Kapitalistički sistem je bio bogat, moćan, imao je moderne strojeve, dobru organizaciju posla, visoku kvalitetu proizvoda. U njemu su radnici dobro zarađivali. Imali su visoki standard života, vozili nove automobila , pravili nove kuće, putovali po svijetu. Radili su puno, ali i uživali od svog rada . Kupovna moć radnika bila je visoka, pa su profitirali svi. I vlasnici fabrika i banke i sam sistem..
S druge strane Komunistički sistem na istoku bio je sistem u kome su vlasnici bili država ili radnici, kako gdje. Taj sistem je bio slab , iscrpljen, imao stare mašine, robu niske kvalitete, radnike koji su živjeli po sistemu „ Ne možeš me malo platiti, koliko ja mogu malo raditi“. Dakle, živilo se da se preživi, a ne da se uživa.Ono što je motiviralo radnike da izdrže bio je san o boljem životu na zapadu.
Ljudi sa istoka su zapad doživljavali kao raj. Sve im je tamo izgledalo bolje, ljepše, kvalitetnije. Kad bi se radnici sa zapada pojavili na moru među radnicima s istoka odmah si primjetio tko pripada kojem sistemu. Moderni novi automobili bili su statusni simbol. Radnicima sa istoka, koji su vozili male i nekvalitetene aute tipa fićo, lada, stojadin, golf, ogromne lađe sa zapada izgledale su kao nedostižan san.
Turisti, radnici sa zapada bili su uvijek veseli, nasmijani, opušteni, lijepo obučeni, sjajni. Turisti, radnici s istoka odmarali su se po radničkim odmaralištima. Muškarci su pili da ubiju tugu što ne mogu biti kao oni sa zapada. A kad su popili postalo im je svejedno, pa su se i oni smijali i svi su mislili da su sretni.
Prolazile su godine pa se netko dosjetio na zapadu da je na istoku radnik puno jeftiniji i da bi bilo sjajno da može, za istu plaću, raditi za kapitalistu sa zapada. Problem je bio komunistički sistem. Znači trebalo je prvo uložiti napor, da se taj sistem uništi. Trebalo je naći podobnu osobu na istoku, smisliti sistem po kome će doći do sloma komunizma, a da to izgleda kao proces evolucije.
Pronađen je čovjek na istoku, koga je zapad tako marketinški obradio, da je bio simpatičan čak i onima sa istoka. Njegove ideje o promjenama i prestrojavanjima, radništvo je prihvatilo kao šansu da i njima dođu bolji i sretniji dani. Država je uvidjela šansu da počne dobijati poslove koji su od zapada stvorili raj. Nitko nije imun na bolje.
Srušene su barijere. Radnici su dobili mogućnost da putuju po svijetu, ali nisu imali novaca. Kapitalist sa zapada financira slabljenje i uništenje komunističke industrije, što nije bilo teško, jer je ona bila kao staro kljuse koje je samo nekim čudom preživljava. Nije dugo trebalo da propadne i komunistučki sistem. Negdje milom, a negdje silom. Kad je industrija istoka doživjela kolaps, pojavljuju se industrijalci sa zapada sa svojim spasonosnim idejama i kapitalom. I zemlje koje su nastale od velike zajedničke države bile su spašene. Ono što je nudio kapitalizam bilo je da se tvornice sa zapada prebace na istok. Da se roba proizvodi po standardima kapitalizma i da se prodaje na zapadu.
Računica je bila jednostavna. Kvalitetan proizvod proizvesti po puno nižoj cijene, a prodavati ga po onoj od prije. Znači cijena rada i po destak i više puta niža, a cijena proizvoda ista. Nije potrebno biti matematičar da se vidi kolika je razlika u dobiti i kome odlazi u đepove. Kapitalist je postao nezasitan. Htio je sve više, kao u onoj bajci o ribaru i ribici. Ipak i on se malo preračunao.
Radnik na zapadu, moćni kupac, ostavši bez posla koji je donosio zaradu, a time i kupovnu moć, ne može više kupovati kao nekad. Sve manje je novaca, a robe sve više. Masovna produkcija sa istoka i minimalna kupovna moć na zapadu doveli su do kolapsa i kapitalistickog sistema.
Roba se nagomilava, kupovna moć je slaba, a kapitalist ne želi spuštati cijene robi, pa da i onaj sa istoka može kupovati vlastiti proizvod. Ovako došlo je vrijeme krize u kome nitko ne profitira. Kapitalist ne dobija ono što je želio postići ulaganjem na istok, banke su se ispraznile, jer također ne dobijaju nazad svoje novce koje su u ime kapitalista ulagale na istok. A radnici postaju sve siromašniji. I kapitalistički sistem je na izdisaju, ali on to još ne zna.